Narodna kazivanja o raznim vjerovanjima i običajima su oduvijek bila značajni izvor za proučavanje kulturnog nasleđa jednog naroda.Svjedočenja savremenika o raznim vjerskim običajima i njihovom obilježavanju,zajedno sa pisanom građom doprinose rasvjetljavanju mnogih nepoznanica oko  porijekla i običaja određenih etničkih zajednica,ali i o njihovom trajanju.Posebno je značajno ispratiti običaje i u prostorima odakle su se odvijale migracije stanovništva u novonaseljene krajeve.Pomjeranjem stanovništva,određena etničke cjeline su sa sobom nosile običaje,navike,određene jezičke termine,toponime i drugo.Naseljavanjem na nova područja novodoseljenici su dugo istrajavali u čuvanju svojih običaja,a posebno ako je na novonaseljenom prostoru zatečen mali broj starosjedioca.Takav je,zapravo,bio i slučaj u selu Velika ispod Čakora,kada su početkom XVIII vijeka taj prostor počeli naseljavati Šaljani iz sjeverne Albanije.