KOJE JE ŠKOLE (IZ)UČIO ILIJA VUČETIĆ IZ VELIKE

 

 Piše:Marko Jokić

  Poodavno sam na stranicama ovog portala objavio potpunu biografiju znamenitog Veličanina Ilije Vučetića,konačno otklanjajući sva nagađanja o njegovim osnovnim biografskim podacima.Ukratko,Ilija Vučetić zvani Čiča je rođen u Velici 28.jula 1854.gdine,a umro 19.oktobra 1922.godine u Skoplju.Ovo su zvanični podaci o ovom prvom školovanom Veličaninu,preuzeti iz Arhiva Srbije,što sam ranije objavio na ovom portalu u tekstu O biografiji Ilije Vučetića(još jednom).

Kao dječak je pošao kod ujaka hadži Kirila[1],arhimandrita manastira Visoki Dečani,gdje se opismenio,završivši manastirsku školu,očito za to vrijeme dovoljno da bi nastavio obrazovanje 1868.godine u Beogradu,upisujući bogoslovsku školu.Manastirska škola je tada mogla biti  najviše u rangu četvororazredne škole,iako u formalnom smislu nije imala isti program obrazovanja kao svjetovne škole.Podaci u njegovoj biografiji su od koristi,jer je očigledno da je nakon opismenjavanja u Dečanima završio samo četiri razreda bogoslovske škole,za vrijeme školovanja u Beogradu  od 1868-1872.godine[2].Ukupno obrazovanje Vučetića do 1872.godine je bilo na nivou nepotpune osmogodišnje škole.Zbog velikih potreba na opismenjavanju stanovništva,iako mlad,sa tek navršenih 19 godina,poslat je da radi u Srpskoj školi u Skadru,gdje je radio od aprila 1873.godine do avgusta 1875.godine.Nakon toga je iste godine nastavio školovanje u gradu Hersonu(današnja Ukrajina),pohađajući „učiteljski seminarij[3]“.Na osnovu Odluke državnih vlasti koja je ozvaničena 1871.godine,u gradu Herson je otvorena učiteljska bogoslovija tek 1874.godine,koja je najprije trajala tri godine,a od 1905.godine nepune četiri godine.Prije otvaranja učiteljske bogoslovije(seminarije) su postojali tečajevi ili obuke za učitelje koji su radili na opismenjavanju i izvodili nastavu u četvorogodišnjoj osnovnoj školi[4].

Učiteljski seminariji su podrazumijevali obrazovanje učitelja za potrebe nižih razreda osnovne škole i nijesu imali rang srednje škole,već nešto između osnovne i srednje škole[5].

Isječak iz knjige:О.Г.Смолянинова-Содержание образования в учебно-воспитательньiй процес в педагогических учебньiх заведениях начала XX в.,Красноярск,2019.,стр.26.

Kako je zapisano u njegovoj biografiji,1877.godine je završio Hersonsku učiteljsku seminariju[6].Njegovo dodatno obrazovanje dolaskom u Herson u trajanju od dvije godine je bilo dovoljno (iako još posve nepotpuno) da upiše Teodosijski učiteljski institut u mjestu Teodosija(ili kako ga nazivaju Ukrajinci Feodosija),na istoku Krima.Školovanje na pomenutom institutu je započeo u jesen 1877.godine,a 1880.godine završio i ovo školovanje.Učiteljski instituti u ruskoj guberniji su se počeli osnivati 1874.godine,a bilo ih je u više mjesta širom zemlje.

Prema pisanoj građi,Učiteljski instituti  su prvi put osnovani januara 1874.godine (Tada je donešena odluka o osnivanju).Bili su namijenjeni za obrazovanje nastavnika za potrebe građanskih škola.Pravo upisa na Učiteljski institut su imali kandidati koji su završili učiteljsku seminariju(bogosloviju) i koji su navršili 16.godina života.Obrazovanje je trajalo tri godine.Zbog lošeg materijalnog stanja studenata,bilo im je dozvoljeno da nakon nastave mogu pružati usluge-držanje privatnih časova[7].

Na osnovu ukrajinskih pisanih izvora se može zaključiti da je kandidat prije upisa morao imati završeno obrazovanje u trajanju od osam godina,imajući u vidu činjenicu da su kandidati sa navšenih 16 godina upisivali „studije“ na Teodosijevskom Učiteljskom institutu.Teško je napraviti adekvantnu komparaciju tadanašnjih diploma stečenih na ovom institutu sa studijskim programima tokom XX vijeka.Za studije viših škola u Kraljevini Jugoslaviji ili poslijeratnoj Jugoslaviji,kandidat je morao imati završeno srednje obrazovanje,kako bi nastavio školovanje na visokoj(veljoj) ili nekoj višoj školi.Izvjesno je,da Ilija Vučetić nije stekao visoko obrazovanje(velju školu),te ga je zato profesor Srpske gimnazije u Skoplju Svetozar Tomić smatrao „nestručnim licem“,obzirom da nije završio „veliku školu[8]“,te nije mogao predavati u starijim razredima gimnazije.Zbog nedostatka kadrova Ilija Vučetić je predavao u nižim razredima Srpske gimnazije u Skoplju predmete:matematika,aritmetika,itd.Pored toga,u školskoj 1906/1907.godine Ilija Vučetić je predavao matematiku u trećem razredu ženske i fiziku u III razredu muške gimnazije,što bi odgovaralo današnjem sedmom razredu osnovne škole.Zbog stalnog sukobljavanja interesa srpskih i otamanskih vlasti,Vučetić je i kod jednih i kod drugih bio stalno pod sumnjom.Kako je nastavni direktor postavljan od srpskih vlasti,to je Vučetić,iako zvanično nominalni direktor,dovođen u tešku finansijsku situaciju,jer plata od 1000 dinara koju je dobijao od Otomanskih vlasti je bila nedovoljna za egzistenciju njegove porodice.S toga je morao držati i časove kako bi poboljšao materijalni položaj porodice.Daleko je bila povoljnija finansijska situacija nastavnika,koji su imali mjesečna primanja od 2500-3000 dinara[9].Zbog nedostatka stručnih kvalifikacija,po mišljenju srpskih prosvjetnih vlasti,Vučetiću je ponovo bila ugrožena egzistencija 1906/1907.godine,kada je za nastavnog direktora ove ustanove imenovan Srbin Luka Lazarević,dugogodišnji direktor škola u Srbiji i bivši ministar kraljevine Srbije.Njegovim dolaskom je Ilija izgubio pravo držanja časova,čime je njegova porodica došla na rub egzistencije.Nakon ove teške psihičke torture,novopostavljeni nastavni direktor Lazarević će ga angažovati privremeno da vrši nadzor nad Ženskom i Djevojačkom školom[10],iako je ostao na funkciji nominalnog direktora kod turskih vlasti,sa mjesečnom platom od 1000 dinara.

Izvjesno,da je Ilija Vučetić bio u nemilosti srpskih vlasti,ali ne zbog neodgovarajuće školske spreme,već radi toga što nije mogao udovoljavati zvaničnom Beogradu,obzirom da je bio turski podanik,te kao takav i imenovan za nominalnog direktora od strane Osmanskih vlasti.Teško je objasniti,da je Jefto Popović iz Velike,takođe turski podanik (rodom iz Šekulara),svo vrijeme rada u istoj školi kao učitelj dobijao časove i u starijim razredima,iako je imao znatno niže formalno obrazovanje(O ovome na ovom sajtu:Tema:Podaništvo(1)).

Ako je tačna tvrdnja profesora Srpske gimnazije u Skoplju,Svetozara Tomića,Ilija Vučetić je bio nekvalifikovan za rad u školi,što je saopštio Tomić 1934.godine prilikom obilježavanja 40 godina od osnivanja Srpske gimnazije u Skoplju.Kako piše novina Vreme,Tomić je tada izjavio: “Školske 1899/1900  u školi “ je radilo  osam fakultetlija,a pok.Ilija Vučetić je imao samo rusku seminariju[11]”.Čini se da je ipak Tomić pogriješio,jer je Vučetić tada imao i diplomu trogodišnjeg obrazovanja na Teodosijevskom učiteljskom institutu.

Povodom svih ovih događanja i velike presije na Iliju Vučetića od strane srpskih vlasti,ruski konzul u Skoplju i lični prijatelj Vučetića Moškov i kolega Vučetića  profesor Petar Kosović će nakon smrti Ilije Vučetića izjaviti:“…da je Vučetić bio dobar nacionalni radnik”.O tome će povodom smrti Ilije Vučetića profesor Kosović izjaviti:”Pod njegovom upravom,radilo se bez ikakve smetnje od strane turskih vlasti”.Dalje,Kosović bilježi: “Vučetić nikada nije isticao svoje zasluge,niti na osnovu njih tražio odlikovanje i nagradu. … Umro je kao siromah i ostavio posle sebe ženu i djecu u bijedi i nevolji.Ima li koga od onih što upravljaju ovom zemljom,da se sjete zasluga Vučetićevih i pomogne njegovoj porodici[12]”.

Nakon ovih dodatnih razjašnjenja sasvim sigurno Ilija Vučetić-Čiča,naš Veličanin nikada nije postao doktor nauka.Nejasno je,zašto je trebalo istraživačima veličke prošlosti širenje neutemeljenih tvrdnji oko čovjeka koji je krajem XIX vijeka ipak bio najobrazovaniji Veličanim,ali daleko manjeg obrazovanja od nekih obrazovanih ljudi sa teritorije Brda ili Stare Crne Gore.Velikom dijelu Veličana je sigurno nepoznato da je još davne 1752.godine Jovan Stefanov Baljević(1728-1769),rođeni Bratonožić,sa Peleva Brijega postao doktor filozofije,odbranivši doktorsku disertaciju na Kraljevskom Fridrihovom univezitetu u Haleu(danas je to Univezitet Martin Luter  u Haleu-prim.M.J.).Sem filozofije završio je i studije prava.Disertacija je pisana na latinskom jeziku.

Korica doktorske disertacije Balevića iz Bratonožića

Naslov disertacije:DISSERTATIO PHILOSOPHICA DE PROPAGATIONE ARMATA ili u prevodu Filosofska disertacija(rasprava) o širenju religije vojnim sredstvima.Na naslovnoj korici,pored naslova disertacije,data je i godina,gdje je zabilježeno april MDCCLII(zapis arapskim ciframa:1752.god),a zatim ime predsjednika komisije i ime kandidata IOANNES STEPHANOWICZ BALEOWICZ[13].Ovo nacionalno izjašnjenje Baljevića (Balevića) na korici knjige se podudara sa istraživanjima srpskog akademika Erdeljanovića,koji u knjizi Pleme Kuči i Bratonožići iznosi istu tvrdnju o Balevićima da su Arbanasi.Prema pisanoj građi i predanjima od ovih Balevića su Jokići iz Lozne kod Bijelog Polja (što oni i predanjem ne spore),Marići od ovih Jokića koji žive u Srbiji Novopazarskom okrugu,ali i Balevići u Šekularu,itd.

U ovom kratkom tekstu se nijesam bavio traganjima za prvim doktorima nauka u Crnoj Gori,Brdima i Boki,ali je sasvim sigurno da je Balević doktorirao 102.godine prije rođenja Ilije Vučetića-Čiče,našeg Veličanina.

NAPOMENA:U skladu sa Zakonom o autorskim pravima (Službeni list CG,br.37/2011 i br.53/2016)  nije dozvoljeno preuzimanje i objavljivanje ovog teksta ili njegovih djelova bez saglasnosti autora.

Izvori i napomene:

[1] Ujak Ilije Vučetića hadži Kirilo Jašović iz Šekulara je nakon Serafima Ristića bio na dužnosti arhimandrita manastira Dečani.Bio je u bliskim odnosima sa Nićiforom Dučićem,koji je pomogao Iliji Vučetiću da nakon završetka manastirske škole u Dečanima nastavi školovanje u Beogradu.U nekim dokumentima je zapisano hadži Kirilo Šekularac,ali negdje i hadži Kirilo Andrejević.U saznanju sam da se radi o istom licu.Smatram za potrebnim ukazati na pogrešno pisanje,bez izvora o Iliji Vučetiću,koje je zabilježeno kod dr Marka Kneževića u knjizi Velika i Novšiće.Jasno je da Ilija Vučetić nije mogao pohađati osnovnu školu u Velici kako bilježi ovaj autor,nakon otvaranja ove škole 1864.godine,jer izvjesno je da se tada nalazio u Dečanima kao đak manastirske škole.Istina,Knežević ne navodi izvor za svoju tvrdnju(kao i za niz drugih),ali ni za još pogrešanih konstatacija koje je zapisao u svojoj knjizi o Iliji Vučetiću.

[2] U knjizi Milorada Ž.Filića,Srpska književnost na Kosovu i Metohji 1852-1912,Beograd,2012 godine,autor na strani 26 ove knjige navodi da je Odbor na čijem je čelu bio Nićifor Dučić odobrio da Ilija Vučetić upiše bogoslovsku šklou,koju je učio od 1868-1871.godine.Ovaj podatak se u potpunosti ne slaže sa podatkom u njegovoj ličnoj biografiji,koja se čuva u Arhivu Srbije,gdje je zapisano da je Bogosloviju u Beogradu završio 1872.godine.

[3] Učiteljski seminarij je zapravo Učiteljska bogoslovija ili učiteljsko-bogoslovska škola,po pisanju Ukrajinskih istoričara.

[4] Андрйiчук Н.М.-Пiдготовка вчителiв народної школи в учительских семїнарiях України (1860-1917.год);Монографiя,Житомир,2011.године.

[5] О.Г.Смолянинова-Содержание образования в учебно-воспитательньiй процес в педагогических учебньiх заведениях начала XX в.,Красноярск,2019.,стр.26.

U učiteljskoj seminariji su se izučavali predmeti:Zakon božji,Osnovi pedagogije,ruski i crkveno-slovenski jezik,aritmetika,osnovi geometrije,fizika,crtanje,ruska istorija,osnovi opšte istorije,geografija,prirodna istorija(!),kaliografija,pjevanje,metodika,gimnastika,dok je u nekim školama bili zastupljeni predmeti ručni rad i poljoprivreda.

(Vidjeti: Я.A.Нагрибельний,Становлення дiяльнiсть  Херсоньскої учительскої  семинариiї, стр.104.(За архивними документами ДАХО;УДК 94(477);19:355.321)

[6] Arhiva o Hersonskoj učiteljskoj seminariji(bogosloviji) se čuva u državnom arhivu Mikolajevske oblasti,obzirom da je grad Herson tada pripadao ovoj oblasti.U arhivskoj građi,prema pisanju ukrajinskih istraživača se čuva fond sa 1108 skladišnih jedinica koji se odnose na obrazovanje u ovoj oblasti u periodu od 1874-1920.godine.U toj građi su sačuvana sva dokumenta: informacije o ispitima,spisak učenika i profesora,…itd.

[7] Новая история Феодосии в составе России.Članak:Профессиональние учебньiе заведения Феодосии 19.века (http://kimmeria.com/kimmeria/feodosiya/history_education_04.htm

[8] Svetozar Tomić,članak objavljen u novini Vreme,27.maj 1934.godine

[9] AS(Arhiv Srbije) MID PPO,1988,Skoplje ,1.04.1898.g.

[10] AS MID PPO 1911,red 19,Beograd,31.01.1911.g

[11] Vreme,27.maj 1934.godina.Povodom obilježavanja četrdesetogodišnjice od osnivanja Srpske gimnazije u Skoplju

[12] Vreme,neđelja 22.oktobar 1922.godine.

[13]Na korici knjige je autor zapisao da je iz Bratonožića Albanac,mada u nekim svojim radovima je prema pisanju dr Dušana Martinovića zapisivao i Crnogorac-Albanac iz Bratonožića.Lično nijesam naišao na potvrdu pisanja Martinovića,no znajući ozbiljnost pristupa istraživanju ne sumnjam u njegov navod.