Piše:Marko Jokić

     Samson Černov (Sampson Tchernoff)[1] je kod dijela Veličana vjerovatno poznato ime.Svojim dopisima i fotoaparatom je ostavio dragocjene tragove o jednom izuzetno teškom vremenu.Od 1912.godine kada je stigao u Srbiju pa sve do 1916.godine je pratio ratna događanja u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu.Njegove dopise su objavljivale novine u Sanktpeterburgu (Novo vrijemе,Večernje vrijeme i Ruskа riječ),zatim beogradska Politika i francuski nedjeljnik L’Illustration.

O njegovom putovanju od Peći uz Rugovu,preko Čakora,niz Veliku i dalje svjedoče nekoliko dostupnih fotografija,od kojih je četiri sa dijela puta od Kotlova do prevoja na Čakoru i dvije fotografije sa samog prevoja.Za četiri godine,koliko je pratio srpsku vojsku(1912-1916.),napravio je prema nekim izvorima nekoliko hiljada fotografija.Vjerujemo da postoji znatan broj koji se odnosi na odstupanje srpske vojske preko Čakora i kroz Veliku.Manje je poznato da je Samson Čarnov vodio i dnevnik o odstupanju srpske vojske,Druge armije pod komandom vojvode Stepe Stepanovića.Dnevnik je objavio u francuskom nedjeljniku L’Illustration,januara 1916.godine.

Nekoliko fotografija koje sam ranije objavio na ovom portalu,u tekstu Odstupanje srpske vojske preko Čakora(Treći dio),svjedoče o završenim radovima na putu Andrijevica-Peć u vrijeme Kraljevine Crne Gore 1914. i 1915.godine.Posebno je detaljno opisana gradnja tog puta u tekstu:Kako i kada je izgrađena džada Andrijevica-Čakor-Peć.Fotografije Černova u potpunosti demantuju neke veličke “istraživače” i publiciste,koji su htjeli drugačije prikazati gradnju ovog putnog pravca,očito smatrajući da nema sačuvanih dokumenata o dinamici gradnje do prolaska srpske vojske.Posebno  interesovanje izaziva tvrđenje dr Marka Kneževića[2],zasnovano na neutemeljenom “izvoru” ili bolje reći običnom pamfletu,na osnovu čega ovaj autor izvodi potpuno pogrešne zaključke.Autor Knežević očito zadovoljan da je našao izvor koji mu služiti kao“dobar svjedok” za svoje neutemeljene tvrdnje,ali se nije potrudio(ili nije htio)da za istoriju Velike ostavi vjerodostojne podatke,kompetentnih izvora,bilo da su pisana dokumenta ili fotografije.S toga da navedem,pored Černova o putu Andrijevica-Peć,preko Čakora podatke su ostavili Gerhard Gezeman,zatim komanda srpske vojske koja je odstupala preko Čakora u jesen 1915.godine,proto Tadija Kostić,neobjavljeni rukopis pilota Milića Jokića,koji je lično sa ocem i dvije sestre učestvovao u gradnji puta,Jan Gordon,dr Miomir Dašić i niz drugih izvora [3].

Nažalost,pokušaj prekrajanja istorijskih zbivanja je vrlo dinamičan u dijelu Gornjeg Polimlja,o čemu svjedoči i tajno postavljena spomen ploča  Aleksandru Karađorđeviću na vrhu Čakora[4],te obilježavanje datuma prolaska kralja Aleksandra preko Čakora koje su organizovali lokalni podanici te dinastije u prva dva desetleća XXI vijeka.Sa falsifikatima se ide tako daleko da neki Veličani prepravljaju i spisak Veličana žrtava  u Drugom svjetskom ratu,nasilno mijenjajući nacionalni identitet Veličana stradalih u tom ratu.Iako u knjizi žrtava  1941-1945 koju je objavio Muzej genocida u Beogradu [5] pored imena žrtve stoji i nacionalni identitet,upornost i sklonost nekih Veličana ka falsifikovanju podataka traje i ne nazire se kraj.S toga su dokumenta Černova i niz drugih od velikog značaja da demantuju falsifikate  razno-raznih podanika i interesnih grupa koje bi  da mijenjaju istorijske činjenice.O jednom falsifikatoru i njegovim falsifikatima u Mileševskim zapisima će biti riječi na ovom portalu.

Evo dijela fotografija koje potvrđuju gradnju puta preko Čakora do 1915.godine. Naravno,Černov nije prolazio preko Čakora kako bi ostavio ove fotografije radi Veličana,ali su vrijedne radi svih onih koji bježe od istine.

Slike Černova dajem po redu,od Kotlova(današnja granica sa Kosovom) do prevoja Čakor.

Na prvoj fotogeafiji (sl.1) je dio puta između Kotlova i planinarskog doma u Bjeluhi.Ispod slike Černov to nije zapisao,ali na osnovu detaljnog opisa komande srpske vojske,koji su stanje puta 1915.godine opisali:”Put od Kućišta do Bjeluhe je prelazio čas na jednu,čas na drugu stranu rijeke…Dio puta koji daje Čenov je grupa inženjera srpske vojske procijenila da je problematičan za saobraćaj kolonskih vozila,te ga je bilo potrebno popraviti.Put nije popravljen,jer je inženjerijsku jedinicu ometao snijeg koji je tih dana svakodnevno padao.Sem toga,prijetila je opasnost od austrougarske vojske koja je tada stigla do periferije Peći.

Slika.1Ispod ove slike Černov je zapisao:Na putu od Peći prema Andrijevici.(Prema pisanim dokumentima je put od Kućišta prema Bjeluhi prelazio tada više puta sa jedna na drugu stranu Bistrice.Slika je izvjesno u predjelu Kotlova,nedaleko od planinarskog doma u Bjeluhi.U ovom dijelu je prema pisanju u knjizi Veliki rat knj.13, put izmještan). Fotografija preuzeta iz bibloteke Univerziteta u Kintakiju (USA) .Snimio Samson Černov.

     Černov ostavlja još nekoliko veoma važnih fotografija,sa kojih se vidi probijena trasa puta.Na slici 2 i 3 je odstupanje vojske i naroda uz Bjeluhu 1915.godineSlika.2.Ispod ove slike je Černov zapisano da je u pitanju kretanje srpske vojske uz Rugovu.Očito se ne radi o Rugovi već o dijelu Bjeluhe,u blizini čakorskog prevoja Čakor

Slika 3.Ispod slike je zapisano:”Ostaci srpske vojske odstupaju uz Čakor”

Na slikama 2 i 3 se jasno vide konture novosagrađenog puta na dijelu od Kotlova  prema Čakoru.Druga slika,po konfiguraciji terena je u Bjeluhi,napravljena nešto niže od prethodne fotografije.

Slika 4.Na slici je kretanje srpske vojske uz Bjeluhu-predio od dna Bjeluhe đe se nalazila kuća Vuksana Jokića,rtinom uz livadu pokojnog Vuca Jokića.Kretanje je bilo mimo trase kolskog puta-naprečac.

Slika 5.Na prevoju planine Čakor.Desno od prevoja se vidi planinski vrh Planinica

Na fotografiji se desno od vojnika sa konjima vidi Planinica,pored nje,gledano sa ovog prevoja desno su Ćafa Vraćevo i vrh Vreteno.Putem ispred ove manje grupe vojnika sa konjima u daljini se uočava kolona pješaka kod mjesta zvanog Krlje,gdje je bio katun i stanovi Jokića(Krsta,Radisava,Milorada,Radenka i kasnije Radovana).Iznad te kolone,gore desno  je vrh planine Vaganica pod snijegom.

Slika 6.Ova slika je takođe sa vrha Čakora.Ispod slike je zapisano:”Požuri!Dijete se smrzava” (Sampson Tchernoff,preuzet iz biblioteke Univerziteta u Kintakiju,USA)

Fotografija je objavljena u Londonu,u albumu”Petogodišnji rat Srbije 1912-1916,London,1916″.Sa vojskom je odstupalo i civilno stanovništvo crnogorskih novo naseljenika  iz Metohije.Vrlo vjerovatno se radi o mladoj majci Crnogorki koja je sa srpskom vojskom odstupala preko Čakora sa dvoje malo djece koja su bila smještena u drvenim kašadima uvijena u ponjave.Taj podatak je ostavio prota Tadija Kostić [6] u neobjavljenom rukopisu koji je u malom dijelu prezentovan na ovom portalu u tekstu:Odstupanje srpske vojske(treći dio).Intersantano je napomenuti da je srpska vojska prolazeći pored nemoćne majke,Crnogorke,sa zaglavljenim konjem u snijegu bila nemilosrdna.Umjesto da pomognu da se konj sa natovarenom đecom izvuče iz snijega,vojnici su je mimoišli i  prezrivo sa uvredama se obraćali ovoj sirotoj majci.

Vjerujem da će dalja istraživanja na temu prošlosti Velike biti sa manje falsifikata i više istine,”jer nema ničeg otmenijeg i cjenjenijeg od vjernosti. Vjernost i istina najsvjetlija su savršenstva i darovi ljudske duše” (Marko Tulije Ciceron).

Samson Černov je u svom dnevniku zapisao svu golgotu srpske vojske i civila pri odstupanju preko Čakora,gdje posebno ističe nemilosrdnost stanovništva na tom putu.Interesantno je,da niti Černov ili bilo koji izvor ne navodi probleme pri odstupanju uz Rugovu,iako je kod srpske komande postojala bojazan da će se Rugovci osvetiti zbog nedjela koje su srpska i crnogorska vojska učinile u Rugovi dvije-tri godine ranije.

U francukom L’Illustrationu je objavio svoj dnevnik,gdje je zabilježio:”Trećeg dana stigli smo na Čakor,vrh od 2000 metara,gdje nas je dočekao mraz od minus dvadeset pet stepeni.Prelazi se vrh.Dok smo se našli na drugoj strani,kolone su već bile smrznute.Mnogi vojnici i izbjeglice su ostali na putu iza nas…Ostala su i tijela premrzlih vojnika i izbjeglica,koji će prekriti snijeg i kuda će sjutridan prolaziti nove kolone….

Jedna žena je pratila vojsku sa dva mala djeteta,koja je uvila i stavila u bisage na mazgi.Kada smo poslije 12 časova prešli Čakor,mazga je još uvijek išla,ali su djeca bila smrznuta,spavajući vječnim snom…(Čudna konstatacija Černova,jer se ns slici vidi kako srpdki vojnik drži dijete koje je bilo u  bisagama-prim.M.J.)Vojnici su u Skadar došli skoro u košulji.Usputno su za jedan hljeb davali oružje,a čizme za parče hljeba i na kraju svoju odjeću za zalogaje hljeba”(S.TCHERNOFF, L’Illustration,januar 1916.g.).

U tekstovima na ovom portalu je zapisano da je srpska vojska tokom odstupanja kroz Crnu Goru,a posebno prolaskom kroz Polimlje,preživjela veliku hladnoću,glad i prošla  teške životne trenutke,što je potvrdio i Černov u objavljenom dnevniku.Istina se nije mogla sakritii,iako su neki Veličani pokušavali da koristeći “pamtiše” stvore potpuno drugačiji utisak,poput onog o “kisjelom kupusu” kojim su neki Veličani nahranili ove stradalnike.Vjerujem da će se pojaviti još pisanih tragova,mimo već velikog broja navedenih,koji će potvrditi pisanje ovog portala.

********

Fusnote:

[1]  Samson Čerov(Sampson Tchernoff) je rođen u Francuskoj,kao nacionalni Jevrej.Živio je i u Rusiji.Kao Jevrej je dobro poznavao sudbinu i progon Jevreja,što ga je opredijelilo da isprati odstupanje srpske vjske,koja je sa civilima napuštala domovinu.Radio je kao novinar,slikar,fotoreporter i iza sebe ostavio dosta pisanih dokumenata i fotografija koje uvjerljivo govore o događanjima koje je pratio.Po nekim izvorima je bio dvostruki špijun,srpski i austrougarski.Đorđe Genčić je izjavio da “je Černov išao u posjetu načelniku Glavnog generalštaba Austrougarske vojske feldmaršalu Konradu.Ovi podaci o posjeti su potvrđeni objavljivanjem fotografija  1914.g u francuskom L’Illustrationu”.Pored Genčića,isto je smatrao i dr Arčibald Rajs,što je zabiježio:”Bio je (Černov) sa mnogo talenta,čovjek od zanata…Bio je zagonetna ličnost.Da li je bio Rus ili kosmopolitski Jevrejin,kao što su mnogi tvrdili,ne znam?…Da li zaista bio iskreni prijatelj Srbije?Ne znam.Ali znam da je dobro umio da pretvori u novac svoje prijateljstvo.Ovaj čovjek je naglo isčezao poslije povlačenja srpske vojske kroz Albaniju i ja sam ga vidio samo jedanput 1916.godine u Solunu u jednoj fantazijskoj uniformi vojske Srbije.Ovo je zapisao Rajs u knjizi:Što sam vidio i preživio u velikim danima,str.53-54.Knjiga je objavljena u Beogradu 1928.godine.

[2] dr Marko Knežević,Velika i Novšiće,Podgorica,2014.Autor ovih redova je u saznanju da je Knežević primjerak knjige sa posvetom uručio na adresu firme Kupindo u Beogradu,koju su ovi odmah dali na prodaju,iako je poklon(!).

[3] Na ovu temu je pisano u sledećim knjigama:Gerhard Gezeman,Sa srpskom vojskom kroz Albaniju,zatim ,Veliki rat,knjiga 13;dr Miomir Dašić-Šekular i Šekularci od pomena do 1941;Jan Gordon-THE LUCK OF THIRTEEN,TORONTO 1916.g;

Nezaobilazan svjedok o gradnji puta je i Milić Jokić,od fisa Stojnića iz Volujaka,čiji je dio predaka odselio u Novšiće 1925.godine.Milić je ostavio u  rukopisu tri knjige koje se čuvaju kod rodbine.

O gradnji puta pišu i Andrija Jovićević-Plavsko-gusinjska oblast,Polimlje,Velika,Šekular (Srpski etnografski zbornikXXI,1921.g.);prota Tadija Kostić-Od Niša do Nikšića,Dnevnik povlačenja pred neprijateljem(neobjavljeni rukopis).Poglavlje u rukopisu u kojem Kostić opisuje odstupanje od Rugove  pa dalje nosi naslov:Preko Čakora za Vasojeviće.

Treba pomenuti i obilje dokumentovane građe u raznim novinama,počev od Glasa Crnogorca,zatim Politike,novine Vreme,Službene novine.Dokumentovana građa o gradnji puta 1914-1915 se nalazi i u Državnom arhivu Crne Gore u više fascikli.

U svim navedenim izvorima se podaci apsolutno ne slažu sa pamfletom Steva Bogdanovića naslovljenim.Kako je Crna Gora zavedena za Goleš planinu.Interesantno je,da profesor Knežević za svoje selektivne potrebe koristi Dašića,Jovićevića i druge,ali je veoma čudno da kao istraživač i do nedavno profesor univerziteta preskoči pisanje Dašića i Jovićevićado  koji govore o gradnji puta preko Čakora,kao i građu o stradanju srpske vojske koja je odstupala preko Čakora.Knjiga koja nastaje svjedočenjem pamfleta može biti samo pamflet.Pitanje koje se nameće bi glasilo:Zašto Knežević kao izvor koristi isključivo Steva Bogdanovića?Evo odgovora,radi čitalaca.Stevo Bogdanović je izbjegao iz Crne Gore kao izdajnik domovine.Bio član Odbora za prisajedinjenje Crne Gore Srbiji i svim silama radio na njenom uništenju.Živjeći u Njujorku,ostrvio sa na Domovinu,a posebno na njenog kralja Nikolu Petrovića,ne birajući sredstva i laži koje je zapisivao.Iako nijedan srpski izvor tada ne pominje nikakvu izdaju Crne Gore,to je bilo znano samo izdajniku i posmatraču iz Njujorka.Kako može biti izdaja,kada iznemogla Crna Gora od ratovanja objavljuje rat austrougarskoj stavljajući svoju vojsku u savez sa Srbijom.Da li znaju Knežević i Bogdanović za Mojkovačku bitku,gdje su Crnogorci izginuli kako bi zaustavili veliku austrougarsku silu,štiteći odstupanje srpske vojske preko Crne Gore.Upravo u vrijeme  najvećih propagandnih napora”Ujedinitelja”da diskredituju kralja Nikolu i prikažu ga kao izdajnika Srpstva(!),pojavila se knjiga Steva Bogdanovića “Kako je Crna Gora zavedena za Goleš planinu”. Knjiga je štampana u Njujorku 1917. godine i, po svoj prilici, finansirao je Crnogorski odbor za narodno “ujedinjenje”, budući da je Bogdanović bio jedan od čelnih ljudi Odbora crnogorske organizacije za (tako nazvano) narodno ujedinjenje u Sjedinjenim Državama.Ostrvljeni izdajnik će ostaviti ogroman broj lažnih tvrdnji koje su opovrgli svi srpski kredibilni istoričari.

[4] Kako pišu neki velički hroničari,Aleksandar Karađorđević je na vrhu Čakora svečano dao u upotrebu(otvorio-prim,M.J) put Peć-Čakor-Andrijevica,što je apsolutna neistina.Iz dokumenata Arhiva Srbije i izvještaja tadašnje štampe,put je svečano dat na upotrebu (svečano otvoren) u mjestu Kukavice septembra 1925.godine,kod tunela u Rugovskoj klisuri,nekih 4-5 kilometara dalje od Pećke Patrijaršije.O tome je svjedočeno na osnovu dokumenata na ovom portalu u teksu:Kada je i kako izgrađena džada Andrijevica-Čakor-Peć.Poklonici djela Aleksandra Karađorđevića su zalijepili pamflet na spomen ploču  spomenika borcima NOR-a,tik ispod petokrake,što može jednog dana biti svjedočenje da je Komunističku partiju osnovao upravo ON-Aleksandar Karađorđević.Iako je spomenik na Čakoru pod zaštitom spomenika kulture od 1961.godine,niko nije odgovarao za ovo skrnavljenje,iako su poznati “izvođači radova”,koji će se možda oglasiti nakon ovog teksta.

[5] U knjizi Popis žrtava rata 1941-1945.godine je dat spisak žrtava rata,gdje su zapisana imena žrtava u Velici za cijeli period.Tabele su date pregledno,gdje su dati osnovni lični podaci o žrtvama,način i mjesto stradanja.Svuda je navedena nacionalna pripadnost žrtve,ali neki Veličani sramno prepravljaju podatke žrtava,najvjerovatnije pod uticajem raznih politika i sponzora.Autor ovih redova je prikupio i sačuvao svu građu i objave Veličana koji su se latili ovog sramnog  posla.Inače,popis žrtava je urađen “za zdrava traga”,odmah nakon rata,a naknadne dopune o žrtvama su urađene od novembra 1964,do aprila 1965.godine,što je objavio Muzej genocida u Beogradu 1966.godine.

[6]  Prota Tadija Kostić,Od Niša do Nikšića-Dnevnik povlačenja pred neprijateljem (neobjavljeni rukopis).Najintersantniji dio rukopisa prote Kostića sam dao u tekstu:Odstupanje srpske vojske (treći dio),na ovom portalu.